Dvorišta, parkovi, prilazi, parkirališta, garaže…
Zatrpani brojnim obvezama brigu o ovim prostorima sve češće ostavljamo nekome drugom.
Da li uopće postoji netko drugi? – pitanje je koje se nameće obzirom da su upravo dotični prostori sve češće zapušteni i izravno prijete zdravlju i kvaliteti našega života.
Kao u mnogim stvarima u našemu životu i ovdje zanemarivanjem problema nesvjesno pospješujemo da začarani krug događaja preuzme kontrolu nad našim ili životima naše djece.
Igla u parku, gomila smeća u zapuštenom grmlju ispred zgrade, komadi razbijenog stakla na prilazu, strvine u garaži… Samo su neki od primjera s kojima se svatko od nas najmanje jedan puta susreo.
Dopustite da mi budemo "netko drugi", da za dobrobit svih nas i vani bude lijepo.